Utjecaj kretanja i boravka na zraku na psihološki razvoj djeteta

Djeca od najranije dobi pokazuju spontan interes za tjelesno kretanje.Štoviše, kretanje je primarna biološka potreba te je od iznimne važnosti za djetetov cjelokupan razvoj. Kretanje ne zadovoljava samo djetetove različite potrebe, već predstavlja i svojevrsni ventil za psihičku napetost. Psihička napetost je posljedica stresnog načina života koji uključuje potiskivanje i kontroliranje prirodnog izraza vlastitih poriva, želja i potreba. Psihička napetost može dovesti do raznih maladaptivnih ponašanja, a tjelesna aktivnost je jedan od najpogodnijih načina za otpuštanje te napetosti te postizanje opuštenog stanja i ponovnog uspostavljanja ravnoteže organizma.

 

Fizička aktivnost koristi u zadovoljavanju osnovnih psihloških potreba:

Različita istraživanja ukazuju na pozitivan odnos između fizičkih aktivnosti i svih psihofizičkih sposobnosti djeteta: 

 

Posebno igra na otvorenom pruža djeci priliku da odrastaju bolje usklađeni s vlastitim tjelesnim potrebama. Sama djeca obožavaju igru na otvorenom. Uistinu je vani mnogo više toga za otkriti i probati, nego u zatvorenom prostoru. Vani se može prepustiti mašti, koristiti razne prirodne materijale (štapove, lišće, pijesak, voda,..) slobodno vikati.

Na ljuljačkama, u trčanju, natjecanjima s loptom i igrama gdje se koristi tjelesna snaga, djeca se rješavaju viška energije, upoznaju vlastito tijelo, nauče što je napor i odmor te kako je dobro odmarati na travi. Dječja igra je raznovrsnija u prirodnom i otvorenom prostoru, a kao slobodna i nenametnuta uči djecu upoznavanju njih samih, pogoduje rastu kreativnosit i povezanosti s drugom djecom.

Više istraživačkih studija dokazuje kako igranje na otvorenom i u prirodi djeci pruža osjećaj uravnoteženosti i tjelesnog zdravlja, stoga, kad u blizini nema vrijednih prostora za igru na otvorenom, trebamo ići dalje i pobjeći iz betoniziranog i osiromašenog okruženja te pružiti djeci da iskuse prirodni okoliš u svom životu.

„Dijete voli prirodu, a mi smo joj zalupili vrata; dijete bi željelo naći smisao u svojoj igri, a mi smo ga uklonili; ono voli biti stalno u pokretu, a mi smo ga sputali; voli razgovarati, a mi smo ga ušutkali; želi razmišljati, a mi ga usmjeravamo samo k sjećanjima; želi slijediti svoju maštu, a mi smo je otjerali; želi biti slobodno, a mi ga učimo pasivnoj poslušnosti“. Ferrier

Priredila: psihologinja DV Kustošija, Dijana Frančešević


Ispiši stranicu